Imperativ u hrvatskom jeziku - Najdetaljniji vodič

Imperativ je jedan od četiri glagolska načina u hrvatskom jeziku. Koristimo ga za izražavanje zapovijedi, zahtjeva ili zabrane.

Ovaj zapovjedni način ima posebnu važnost u svakodnevnoj komunikaciji. Omogućuje nam izravno utjecanje na sugovornika kroz jednostavne oblike poput "Donesi!", "Pjevaj!" ili "Ne viči!"

Naziv "imperativ" vuče korijen iz latinskog "impero" (zapovjediti). U hrvatskom jeziku, njegova upotreba ide dalje od pukih naredbi.

Imperativ se čvrsto veže uz govorni čin. Služi nam za izražavanje molbi, savjeta, uputa i zabrana, pa nije baš ograničen samo na stroge zapovijedi.

Za razliku od indikativa, imperativ nema prvo lice jednine. To ima smisla – tko će zapovijedati sam sebi?

Gramatička struktura imperativa odražava hrvatski naglasak na jasnoći i izravnosti kad želimo nekoga potaknuti na radnju.

Oblikovanje i tvorba imperativa

Imperativ ima svoja pravila tvorbe i oblikovanja. Njegova gramatička struktura, način tvorbe oblika i glasovne promjene čine ga zanimljivim dijelom hrvatske gramatike.

Gramatička struktura imperativa

Imperativ koristimo za izražavanje zapovijedi, zahtjeva, molbi, savjeta ili zabrana. Tvori se samo za drugo lice jednine te prvo i drugo lice množine.

Za treće lice jednine i množine upotrebljavamo opisne konstrukcije s česticom "neka".

Imperativ nema kategoriju vremena. Izražava radnju koju treba izvršiti nakon trenutka govora.

Njegova struktura uključuje glagolsku osnovu i nastavke, ovisno o licu i broju.

U sustavu glagolskih načina (indikativ, kondicional, optativ), imperativ se izdvaja zapovjednom funkcijom i posebnim oblicima.

Tvorba glagolskih oblika

Imperativ tvoriš od prezentske osnove glagola, kojoj dodaš odgovarajuće nastavke. Prezentsku osnovu dobiješ kad od 3. lica množine prezenta makneš nastavak -u ili -e.

Za drugo lice jednine nastavci su: -j, -i ili -Ø (nulti nastavak), ovisno o završetku osnove:

• -j: kad osnova završava na samoglasnik (čitaj, pjevaj)
• -i: kad osnova završava na suglasnik (nosi, radi)
• -Ø: kod nekih glagola s osnovom na -j (stoj, boj se)

Za prvo lice množine dodajemo -mo (čitajmo, radimo). Za drugo lice množine ide -te (čitajte, radite).

Neki nepravilni glagoli, poput "biti" i "htjeti", imaju posebne imperativne oblike.

Primjeri glasovnih promjena

Tijekom tvorbe imperativa često se događaju glasovne promjene koje mijenjaju oblik glagola. Najčešće su:

Palatalizacija: Kad osnova završava na k, g, h, oni postaju č, ž, š ispred nastavka -i.

• pek- + -i → peči
• strig- + -i → striži
• vrh- + -i → vrši

Jotacija: Suglasnik se stapa s glasom j:

• mis(l)- + -j → misli (l + j = lj)
• kaz- + -j → kaži (z + j = ž)

Sibilarizacija: Pojavljuje se kod nekih glagola:

• pис- + -i → piši (s + i = ši)

Kod nekih glagola može doći i do ispadanja suglasnika ili samoglasnika. Na primjer, kod "vikati" imperativ glasi "viči", a ne "vikji".

Ove promjene slijede opća fonološka pravila hrvatskog jezika.

Uporaba imperativa u hrvatskom jeziku

Imperativ najčešće koristimo za zapovijedi, molbe ili zahtjeve. Nalazimo ga svuda – u razgovoru, svakodnevici i književnosti.

U govoru često čujemo naredbe poput "Donesi vode!" ili "Zatvori vrata!". Ali, naravno, nije sve u zapovijedima.

Imperativ koristimo i za:

• izražavanje molbe (Molim te, pomozi mi.)
• davanje savjeta (Pazi na stepenicu!)
• izricanje upozorenja (Ne diraj to!)
• izražavanje želje (Uživaj u putovanju!)

U književnosti imperativ često ima posebnu stilsku vrijednost. Pisci ga koriste za stvaranje napetosti ili izravno obraćanje čitatelju.

Kroz imperativ likovi u djelima pokazuju emocije i namjere.

Hrvatski poznaje i prohibitiv – niječni imperativ. Tvorimo ga česticom "ne" ispred glagola: "Ne viči!", "Nemoj trčati!".

Imperativ ponekad izražava dopuštenje ili poticaj, što ga čini semantički zanimljivim.

U formalnoj komunikaciji često ga ublažavamo riječima poput "molim", "izvolite" ili "ako možete". Tako zvuči pristojnije, a manje zapovjedno.

Imperativ se često pojavljuje u narodnim poslovicama i izrekama: "Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći".

Kroz takve izraze prenosimo vrijednosti i mudrost dalje.

Funkcije imperativa u rečenici

Imperativ ima više funkcija u rečenici. Najčešće ga koristimo za zapovijedi, zahtjeve ili molbe, uglavnom u uskličnim rečenicama.

U jednostavnim rečenicama imperativ preuzima ulogu predikata. Usmjerava radnju prema subjektu: "Prestani pričati!" ili "Donesi novine!"

Osim izravnih zapovijedi, imperativ izražava i druge komunikacijske namjere:

• Molbu: "Pomozi mi, molim te."
• Savjet: "Pij više vode tijekom vrućina."
• Zabranu: "Ne ulazi u tu prostoriju!"

U složenim rečenicama često ga nalazimo u zavisnosloženim rečenicama, pogotovo onima s uvjetom. Primjer: "Uči redovito, i uspjet ćeš na ispitu."

Imperativ može biti dio poredbenih rečenica. Tada naglašava ili pojačava usporedbu: "Radi kao da ti život ovisi o tome!"

U priložnim rečenicama označava način ili uvjet: "Trči brzo, ne osvrći se!"

Ponekad se pojavljuje i u objektnim rečenicama, kad prenosimo nečiju zapovijed: "Rekao je: 'Dođi sutra ranije!'"

U nekim kontekstima, imperativ se pojavljuje i u subjektnoj rečenici: "Uči marljivo postala je njegova svakodnevna mantra."

Postoji i u prvom licu množine, pa možemo izreći zajednički poticaj: "Krenimo odmah!"

Imperativ kroz hrvatske dijalekte i mjesne govore

Hrvatski jezik stvarno je bogat dijalektalnim raznolikostima, a to se vidi i u uporabi imperativa. Razlike u tvorbi i funkciji nalazimo u čakavskom, kajkavskom i štokavskom narječju, a posebno dolaze do izražaja u mjesnim govorima.

Razlike u obliku i upotrebi

U kajkavskom narječju, imperativ često završava na "-i" u 2. licu jednine. Štokavci, pak, češće izostave taj završetak.

Kajkavac će reći "dojdi", dok je standardno "dođi". Zvuči poznato?

U čakavskom narječju, pogotovo uz obalu, imperativ dobiva svoj poseban štih. Često nestane završni "-j", pa umjesto "slušaj" čujete "sluša".

Možda ste čuli i za "blagi imperativ" u nekim krajevima. Ljudi tu ublaže zapovijed dodatnim riječima ili jednostavno promijene ton.

To baš lijepo pokazuje kako različite sredine gledaju na direktnost. Neki su suptilniji, drugi ne okolišaju.

U pojedinim mjesnim govorima, imperativ zna preuzeti i pripovjedačku ulogu. Taj tzv. pripovjedački imperativ ponekad oživi radnju u priči.

Primjeri iz različitih regija

Kajkavsko područje:

• Zagreb i okolica: "Speči to fino!" (umjesto "ispeci")
• Zagorje: "Donesi vodu i zapri vrata!"
• Međimurje: "Naj to delati!" (u značenju "nemoj to raditi")

Čakavsko područje:

• Istra: "Hod doma!" (u značenju "idi kući")
• Kvarner: "Poviš to!" (umjesto "povisi to")
• Dalmatinski otoci: "Učin to ča san ti reka!"

Štokavsko područje i dubrovački govor:

Dubrovački govor ima svoje posebne imperativne oblike, recimo "đi" umjesto "idi".

Imperativ često upotrebljavaju kad žele naglasiti hitnost, kao u "Hita' ovamo!"

U slavonskim mjesnim govorima često čujemo imperativ s česticom "de": "Daj de mi to!"