
Što je jotacija? - Praktični primjeri i pravila
Jotacija je jedna od onih glasovnih promjena koje svakodnevno susrećemo u hrvatskom jeziku, iako to možda ne primijetimo. Događa se kad se nenepčanici kao što su k, g, h, c, t, d, s, z, l, n nađu ispred glasa j, pa se pretvore u nepčanike č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj.
Bez razumijevanja jotacije teško je pravilno pisati i govoriti hrvatski, pogotovo kad treba tvoriti razne oblike riječi. Iako većina govornika nekako "pogodi" kako to ide, pravila iza jotacije često ostanu misterij.
Sam naziv vuče korijen iz grčkog slova "iota" (j). Nije to samo suhoparno gramatičko pravilo – jotacija je živa pojava, mijenjala se kroz povijest jezika i još uvijek utječe na njegov zvuk.
Pravila jotacije u hrvatskoj gramatici
Jotacija nastaje kad se suglasnici spoje s glasom j. Ova promjena mijenja izgovor i pisanje riječi, a pravila su zapravo dosta jasna, makar ih nitko ne voli učiti napamet.
Fonološki aspekt jotacije
Fonološki gledano, kad se nenepčani suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, l i n nađu ispred j, pretvore se u odgovarajuće nepčane suglasnike. Evo kako to izgleda:
- k + j → č (jak + ji → jači)
- g + j → ž (drag + ji → draži)
- h + j → š (tih + ji → tiši)
- c + j → č (micati → mičem)
- t + j → ć (smrt + ju → smrću)
- d + j → đ (mlad + ji → mlađi)
Jotacija ima veze s palatalizacijom, ali ipak nije isto – ovdje je sve zbog j. Nisu sva pravila uvijek dosljedna, pogotovo kod stranih riječi.
Morfološki utjecaj jotacije
Jotacija se često pojavljuje u tvorbi riječi i raznim morfološkim procesima. Najčešće je vidimo u komparativu pridjeva (brz → brži), instrumentalu imenica (radost → radošću), prezentu glagola (voditi → vođen) i imperfektu (nositi → nošah).
- komparativ pridjeva (brz → brži)
- instrumental imenica (radost → radošću)
- prezent glagola (voditi → vođen)
- imperfekt (nositi → nošah)
Nekad se uz jotaciju pojavi i nepostojani a, pogotovo kod muških imena (momak → momče). Kod glagola, jotacija često "radi" kod trpnog pridjeva (nositi → nošen) i imperativa (pisati → piši).
Grafijska pravila jotacije
U pisanju, jotaciju uvijek bilježimo – tako nalaže pravopis. Čim se j nađe iza nenepčanika, dolazi do promjene:
- mast + ju → mašću
- grozd + je → grožđe
- cvijet + je → cvijeće
Posebni slučajevi su skupovi:
- stj i skj prelaze u št (list + je → lišće)
- zdj i zgj prelaze u žđ (grozd + je → grožđe)
Pravopisni priručnici jotaciju smatraju obveznom. Ipak, kod nekih vlastitih imena i posuđenica zadržava se izvorni oblik, bez obzira na izgovor.
Primjena jotacije na imenicama
Jotacija se često javlja kod sklonidbe imenica. Kad nenepčani suglasnici (k, g, h, c, t, d, s, z, l, n) dođu ispred j, mijenjaju se u č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj.
Najviše je vidimo u određenim padežima. Kod muških imenica, jotacija se može pojaviti u instrumentalu jednine kad dodamo nastavak -ju (put - putem/putom).
Kod ženskih imenica jotacija se vidi u nominativu množine. Ako riječ završava na -t ili -d, dodavanje nastavka uzrokuje jotaciju: smrt → smrću (instrumental jednine).
Osnovni suglasnik | Nakon jotacije | Primjer imenice |
---|---|---|
k | č | junak → junače (vokativ) |
g | ž | drug → druže (vokativ) |
h | š | duh → duše (nominativ množine) |
c | č | stric → striče (vokativ) |
t | ć | smrt → smrću (instrumental) |
d | đ | glad → glađu (instrumental) |
U dativu jednine ženskih imenica često naiđemo na jotaciju, pogotovo kad riječ završava na suglasnik. Tako noć postaje noći u dativu.
Kod srednjeg roda jotacija se pojavi u instrumentalu jednine s nastavkom -ju. Recimo, lišće prelazi u lišćem u instrumentalu jednine.
Jotacija u imenicama ipak nije uvijek dosljedna. Ovisi o gramatičkim pravilima i iznimkama koje hrvatski jezik ima napretek.
Jotacija kod glagola i glagolskih oblika
Jotacija se često pojavljuje i kod glagola. Kad nenepčani suglasnici (k, g, h, c, t, d, s, z, l, n) dođu ispred j, zamijene se nepčanim suglasnicima (č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj).
Najjasnije se vidi kod prezenta. Uzmi glagol pisati – u prvoj osobi jednine prezenta dobiješ pišem (s ispred j prelazi u š).
Kod glagolskog pridjeva radnog jotacija se ne događa baš uvijek. Glagol sjesti i njegove izvedenice su dobar primjer gdje nema promjene u muškom rodu toga pridjeva.
Jotaciju nalazimo i u drugim glagolskim oblicima:
- Imperativ: nosi + j = nosi (j nestane nakon i)
- Prezent: plaka + jem = plačem (k + j = č)
- Trpni pridjev: vodi + jen = vođen (d + j = đ)
U futuru prvom jotacija se pojavi kod nekih glagola kad se spoje s pomoćnim glagolom htjeti, primjerice kad infinitiv gubi -i: doći ću.
Jotacija i druge glasovne promjene
Jotacija je samo jedna od mnogih glasovnih promjena u hrvatskom jeziku. Često ju susrećemo zajedno s promjenama poput sibilarizacije ili jednačenja po zvučnosti, što stvara prilično zanimljiv i složen sustav, ali i omogućuje da jezik zvuči prirodno.
Sibilarizacija i jotacija
Sibilarizacija i jotacija su dvije različite glasovne promjene. Obje se mogu pojaviti u istoj riječi, ali pod različitim uvjetima.
Sibilarizacija mijenja suglasnike k, g, h ispred i u c, z, s. Na primjer, u nekim oblicima imenica poput "junak - junaci" lako se uoči ta promjena.
Jotacija radi nešto drugo. Kad k, g, h dođu ispred j, pretvaraju se u č, ž, š.
Ta razlika nije mala, zapravo prilično mijenja značenje i oblik riječi. Prilično zanimljivo kako različiti glasovni konteksti izazovu potpuno različite promjene, zar ne?
Ponekad se obje promjene pojave u istoj riječi, ovisno o nastavku. U "duh" imamo sibilarizaciju u množini "dusi", a jotaciju u izvedenici "duša".
Jednačenje po zvučnosti u odnosu na jotaciju
Jednačenje po zvučnosti često ide ruku pod ruku s jotacijom. Dok jotacija mijenja suglasnike zbog j, jednačenje po zvučnosti prilagođava ih prema zvučnosti susjednog suglasnika.
Primjer? U "išarati" (od "iz-šarati") z prelazi u s ispred š, zbog jednačenja po zvučnosti. Jotacija se može dogoditi u drugim oblicima iste riječi, ovisno o nastavku.
Slogotvorno r i jotacija
Slogotvorno r, ili vokalno r, ima poseban status u hrvatskom jeziku. Može biti samoglasnik, što nije baš svakodnevno u drugim jezicima.
Kad se radi o jotaciji, slogotvorno r ne mijenja se izravno. Jotacija ipak utječe na okolne suglasnike, ne na samo r.
U nekim dijalektima, interakcija slogotvornog r i okolnih glasova koji podliježu jotaciji može stvoriti zanimljive varijacije. Standardni jezik ipak jasno određuje pravila za pisanje.
Primjeri i vježbe za brzo savladanje jotacije
Jotacija je glasovna promjena u hrvatskom jeziku. Događa se kad se nenepčanici nađu ispred glasa j.
Da biste brzo savladali ovu promjenu, najbolje je redovito vježbati kroz razne primjere. Učenje na primjerima stvarno pomaže, vjerujte mi.
Osnovno pravilo jotacije glasi ovako: nenepčanici (k, g, h, c, t, d, s, z, l, n) ispred glasa j mijenjaju se u nepčanike (č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj).
Pogledajte tablicu s najčešćim promjenama. Iskreno, tablica dobro dođe kad se pogubite u pravilima.
Nenepčanik + j | Rezultat | Primjer |
---|---|---|
k + j | č | jak → jači |
g + j | ž | drug → druže |
h + j | š | tih → tiši |
c + j | č | micati → mičem |
t + j | ć | smrt → smrću |
d + j | đ | mlad → mlađi |
s + j | š | pisati → pišem |
z + j | ž | voziti → vožnja |
l + j | lj | sol → solju |
n + j | nj | tanak → tanji |
Za vježbu, pokušajte prepoznati jotaciju u riječima koje svakodnevno koristite. Nađite parove poput: glodati - glođem ili hodati - hođah.
Možete vježbati i komparative pridjeva gdje jotacija često iskače: jak - jači, blag - blaži, tih - tiši.
Još jedna korisna fora je preoblikovanje imenica u instrumental jednine. Na primjer: noć - noću, sol - solju, radost - radošću.
Ponekad pomaže kad sami izradite kartice s parovima riječi u kojima se vidi jotacija. S jedne strane kartice napišite osnovnu riječ, a s druge riječ s jotacijom.